Evo me natrag nakon skoro vše od pet mjeseci. Dvoumio sam se dali nastaviti pisati blog ili ga izbrisati. Mislim da je očito šta sam odlučio....
Šta mi se događalo sve ovo vrijeme ne namjeravam pisati. Recimo samo da je bilo i uspona i padova. Zanemarivši padove i sjetivši se samo uspona mogu reći da se osjećam prilično sretno. Nije da mi ide baš sve po loju ali barem nekako ide(i to je nešto).
Neki dan sam mislio na jednu osobu i sjetio se jedne pjesme pa da podjelim s vama par stihova pa možda i vama uljepšam dan.



Dino Merlin - Kad si rekla da me voliš

Evo već neko vrijeme mi je komp pokvaren pa zato i ne pišem ništa novo.... Kako je krenulo komp se neće popravit još neko vrijeme. Poččeo sam punim plučima uživat u životu! Puno češće izlazim van i upoznajem tonu novih i zanimljivih ljudi(žena659). Koliko sam ja novi ljudi upoznao toliko starih je mene zaboravilo. Jedna osobito ali znao sam da će se to desit prije il kasnije. Zapravo sada se osjećam puno slobodnije. Više se ne osječam nikome odgovoran. Žalim 9zbog toga ali će se i ta praznina02 ubrzo popunit.....6(nadam se)45
...ma da se balzamiraš4.....

Iskreno mislio sam da se više nikada neću prisiliti da napišem novi post. Zapravo mislio sam da više niti nemogu objaviti novi post s obzirom da su neki ovaj blog proglasili mrtvim. E pa nije mrtav! Nisam niti ja iako imam osjećaj da su to neki priželjkivali ali na njihovu žalosta vraćam se jači nego ikada....
Dok se nisam javljao dosta toga se izdogađalo. Prvo i najvažnije je da sam prošao godinu. Na dan usmenog pred vratima učionice sam ostavio svih svojih dosad proživljenih 16 godina. Kada se tad nisam ubio onda mogu zasigurno reći da neću nikada. Srce mi je kucalo abnormalnom brzinom i tada sam prvi puta u životu starom iz kutije maznuo cigaru. Svi koji me poznaju dobro znaju da sam veliki protivnik cigareta i da sam jedini u društvu koji ne puši ali tjedan dana prije popravnog počeo sam kupovati sam svoje kutije. Sad mogu sa oduševljenjem reći da se moje kronično pušenje u trajanju od tjedan dana nije nastavilo.....

Desilo se i to da mi se oženio brat... Sad više nisam samo mlađi brat nego i onaj neoženjeni kako me je prozvao jedan njegov prijatelj na momačkoj večeri. Momačka večer je bila nezaboravna ali vjenčanje je bilo neponovljivo. Još nikada u životu mi se nisu izmješali osjećaji i alkohol kao tada... Te noći jednostavno je bilo i previše razloga za alkohol ali glavni je bio sreća...Šteta što se neki trenuci jednostavno nemogu zaledit kako bi trajali vječno....

Kako se više od 70% moga života vrti oko sporta bio bi red da ga spomenem...
Zadnji turnir prije ljetne stanke bio je metak u čelo(šteta šta nije doslovno). Kako to nebi ponovo proživljavao i otvarao si stare rane ako vas nešto od toga zanima pročitajte u postu "Labud s pet metara". Uglavnom toliko sam se zainatio da sam već na prvom turniru u ovoj sezoni došao do finala i ovaj vikend osvojio treće mjesto na državnom prvenstvu... Konačno su se moja dva svijeta poklopila a kad se to desi onda nastupa apokalipsa.

...Došlo je vrijeme
kada najjači ostaju
vrijeme kada šampioni padaju...

Moglo bi se reći da sam napokon pronašao "par krila" s kojima visoko letim... Jedino što me tu i tamo zna srušit nazad na zemlju je osjećaj da su u mojoj prošlosti ostali neki ljudi povrijeđeni, neki ljudi koji to ne zaslužuju biti... Po noći ih sanjam sretne pored mene jer znam da to više nikada u mojoj blizini neće biti...